Dva
tipa muških/ Grubijan i mlakonja
A
žene se pale na grubijane. Kad je ščepaju njegove razorne ruke i pribiju uza
zid, kuš veće romantike?! A kad to prođe, a prođe brzo ko što je i došlo, onda
je već kasno hajrullah. Ide teški oporavak
Postoje dva tipa muškaraca. Tvrdim. Sve su ostalo nijanse. Jedni su oni
koji bi za žene učinili sve. Oni koji
ženama posvećuju sve. Oni za koje je svaka žena biljur, almasli grana,
biser s dna mora koji se ne stavlja ni
pred koga a kamoli pred svinje. Muškarci koji znaju voljeti i paziti i
maziti i cijeniti ženu i
to pred čitavim svijetom i pokazivati. Nema tu ustručavanja. Kad čovjek
voli ženu, on je njen sluga ali i njen vitez zaštitnik. Taj tip muškarca je rjeđi i brate mili lijepo
ga je makar u putu srest.
Da ga imenujemo – to je onaj tip kojemu je njegova
žena Sveti gral.
I naravno za cijeli svijet on je Mlakonja.
E, ovaj drugi tip muškaraca je onaj za koga je žena
samo nasušna hrana, prirodna potreba koju tu i tamo treba zadovoljiti,
upotrijebiti kao tariguz, pustit vodu u stilu prekomponovane Čoline „Pusti
pusti vodu neka govna odu“ i odmah naći
neku novu. Njima su žene nešto poput hrane i pića koje jal pojedu i zasite se
jal ispljunu i idu u potragu za drugom koja
će ih zasititi. Ti se drugi zovu zavodnici, mačo tipovi, muškarčine a najbolje
ih je nazvati kurajberima jer je to tip koji nije, što bi se ono moderno po
današki reklo, evoluiro. Osto je na nivou prvobitne zajednice – lov, hrana i
djevojka mlada. S tim što je ovaj pećinski polumajmun osvajo ženku toljagom a
krajber to radi s više pomagala, od utoke do štoca i prodaje stoke.
Postoje i ove međuvrste ali o njima sam se napisala
– to su oni duhoviti a sami, mamini sinovi, babini dileri, miševi strahoraši,
levati, sponzoraši i razni tezgaroši.
Sigurno da svaka žena može samo na bazi opisa ova dva egzemplara skontat koji je
njen tip i je li čovjek njenog života
ima više osobina prvog ili drugog primjerka.
Kad malo bolje promislite sve će vam se samo reći.
Sve je manje ovih prvih a sve više ovih drugih bahatih egomanijeka na koje se,
budimo iskreni, žene više lože. Što je muško gore, to je žena bolja.
Evo banalnog primjera: Prvi jedva čeka da te odvede
na remo, to šetnjice, romantika, bonton, toplota ljetne noći i njegove oči koje
samo u te ko u Madonnu gledaju. Leti ti po džemper ako je puno nohla, puše u
čaj da se ne opržiš, mjerka fino mjesto da te propuh ne uhvati jer nije zgodno sa trajnim facijalisem hodat po
plaži... Čini sve i tretira te ko kraljicu ne samo u početku veze nego vazda.
Takva mu japija.
Drugi jedva čeka da te nagorira i ostane s rajom i
prostoproširenim krugom prijatelja u koje spadaju i druge ženske. Ne zna šta je
bonton osim kad se ulaguje da bi došo do one stvari a i tada uglavnom koristi
lovu, rasipa se na sve strane i kupuje pažnju.
Na remo će te vodit samo prvo ljetovanje kad
je vrela veza i to daleko od očiju svijeta jer ti pripadaš samo njemu – gorili
sa dlakavim lopaticama. ( Danas Grubijan nužno ne mora biti dlakav k'o gorila - šta više, puno ih je koji se mackaju kremama i češće su na beaty tretmanima nego sestra "u njiha im". Ne dajte da va soko prevari!).
Niko te neće nikad vidjet jer izać živa i sama iz kabine
broda njegovog jarana, nećeš. Kasnije, ako se taj kurajber odluči da te ženi
jer je njemu vakat, ti, jaranice, mora s njim više nikad vidjet nećeš. Sa
čoporom djece i njegovom familijom ćeš i otić ali tad ti je sijelo ionako
gotovo. Ako eventualno i odeš s djecom i s njim „vođom klana“ tad si dežurna od
0 do 24 za šporetom a on se glisera s rajom. On će naravno skakat na tuđe žene,
bildat svoju muškost, živjet po svome i nabit ti na nos svaki dinar koji je u
kuću dao. I poput slobodnog galeba posrat će se na svaku novu površinu. I
to samo zato jer to tako treba. On tako taži svoju glad.
A žene se pale na Grubijane. Kad je ščepaju njegove
razorne ruke i pribiju uza zid, kuš veće romantike?!
A kad to prođe, a prođe brzo ko što je i došlo, onda
je već kasno hajrullah.
Ide teški oporavak. I tad se traži tip jedan. Onaj
što u ženu gleda kao u abuzenze.
Često se pitamo šta je u tom muškarcu da u svoju
ženu (akrapa – da budem precizna) i
poslije dva'est godina braka gleda ko u
Avu Gardner? Kakva je takva je, moja je – ko da nam želi poručiti. Meni najljepša.
Mislim da to nisu papučari – oni koji podvlađuju
ženi jer im je tako lakše. Jok. To su oni koji znaju da se posvete onoj do koje
im je stalo. A to je svakodnevni rad. Oni rade da bi ženi s njima bilo fino.
Oni su radnička klasa. Puno rade a malo su plaćeni. I izvarani su na svakom
koraku.
Dok ovi drugi idu lakšim putem: U se, na se i poda
se. Oni su upravljači. I samo je danas problem što ih je sve više a radnika sve
manje. Jer se i radnici kad vide kako
ovi dobro prolaze pretvaraju u upravljače ili idu u prijevremenu penziju.
Što god – ja znam da je malo žena koje žele uza se
pažljivog i brižnog radnika. Većina se pali na kurajbere.
Zato nam i jest sve naopako.
